ulazin u tramvaj, nakon dugo vrimena...jebiga, vozi se auto...a i s tramvajima se više ne svađan :) donekle :) face tupe oko mene...svako gleda svoja posla...vrata se otvaraju...ulazi cura a isprid nje MEGA GIGA ULTRA kufer...stala bi u njega...i ja skupa s njon...i još bi svako ima svoju stranu kufera :D
i šta ću od nje..zgrabin kufer da ga uvuče u tramvaj....zahvalan pogled....valjda nije očekivala da će joj neko dat ruke....ma nema problema...uvik i kad god mogu....malo se osmjehnem i svako upada u svoje sheme opet...
i gledan taj kufer, i razmišljan...kako svako od nas nosi svoj kufer...a da ga ni ne vide...i trpaju ga sa svakakvin stvarima...nepotrebnim...lošim uspomenama...boli...tugom...ima tu i smija..al pari mi se, premalo smija...a njega bi tribalo bit najviše...i dok vučemo sa sobon te glupe i nepotribne stvari...i jednostavno NEMA MISTA za nove, dobre stvari, ljude...ljubavi...vučemo ih za kurac doslovno...i te tužne face...a kakva će ti bit faca...kad tolko sranja vučeš sa sobon...
al kako reč ljudima da puste sranja koja ih pritežu i da gledaju na sadašnji trenutak, kao jedini originalni trenutak, a da te krivo ne svate...
jer dok vuku ta sranja sa sobon, samo će in se sranja i događat, jer ulaze u tu jebenu petlju...i neće izać iz nje, dok se ne oslobode predrasuda koje su stvorili...u vezi bilo čega...
neko pametan je reka....sve dok imamo predrasude, i slijepo ih se držimo, onemogučavamo sebi da učimo o drugima i od drugih i poboljšamo sebe....
i hodan lagano doma od stanice...i mislin se kako pada glupa kiša (opet) u zagrebu, al ona je nevažna...ona mi neće pokvarit dan...ništa mi neće dan pokvarit ...i volin zagreb...jebiga, nije split, (i sranja se dešavaju), al tu san naša svoju ljubav....poruka na mob...
svijetli...volim te ljubavi...
i ja tebe bejbe...i ja tebe